Moj internet dnevnik
ribizli i nari
Arhiva
« » ruj 2016
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
Blog
četvrtak, travanj 22, 2010
priroda tog osjećanja 

osjećam se....
samo?
dovoljno?

ništa za prikazati
a puno toga 
za reći
nikome
ničemu

moram prestat pit
a tek sam počela
lucija @ 01:50 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
četvrtak, travanj 1, 2010

can you feel it????


 
lucija @ 01:26 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
utorak, ožujak 9, 2010


toliko toga sam htjela napisati o Boli
ali rađe ću misliti o Srcu


AKO ME NE VIDIŠ
A NE VIDIŠ ME 
POGLEDAJ U SEBE 
ONDA ĆEŠ 
MENE VIDJETI BOLJE

lucija @ 23:35 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
utorak, veljača 2, 2010




Nosila je oklop u ime Boga
u ime ljubavi
Obješena za nogu
na stablu života
negdje između Marije Magdalene
i Djevojke sa zlatno obojanim licem
Bila je to smrt
Bilo je to rođenje
na tom stablu
vidim ga u tami
Nakon putovanja
Bog je govorio kroz njena usta
poput groma
Više nije nosila oklop
ali više nije bila ni žena
lucija @ 00:30 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
nedjelja, studeni 1, 2009



osjećam svoje srce ....kao nikada do sada...



Mi smo zaistinu nevažni
I to je ono što mi moja prijateljica Ruža 
Reče ovo jutro

Rođena sam ujutro
Krštena u rosi
Cvala sam
U sunčevim zrakama
Sretna i zaljubljena
Da, bjeh naljepši cvijet
Od sviju cvijetova u tvome vrtu

Pogledaj, Bog me stvori
A sada čini da pognem svoju glavu
I osjećam da padam
I osjećam da padam
Moje srce gotovo je golo
Noga mi je u grobu
Jučer si mi se divio
A sutra biti ću prah,
Zauvijek.

Mi smo zaistinu nevažni
A moja prijateljica Ruža
Umre ovo jutro

Sinoć je luna
Bdijela iznad moje prijateljice
A u svom snu vidjeh 
Njenu dušu kako pleše
Blistavu i golu
Iznad nebesa
Smješeći mi se
Neka oni koji mogu, vjeruju
Ali je trebam Nadu
Ili sam Ništa.





lucija @ 18:28 |Komentiraj | Komentari: 17 | Prikaži komentare
nedjelja, listopad 25, 2009




volimo tek kad nestanemo....
lucija @ 23:21 |Komentiraj | Komentari: 17 | Prikaži komentare




pogledah duboko u srce
nađoh ružu
mirišljaviju od sviju
odražava pogled svih vjekova
ljubav joj je ime
ljubav koja nema kraja

moj početak i moj kraj
dotakoh svoje dveri
dotakoh svoj hram
tamo nađoh ružu 
od tisuću cijelova

cvatem prema jednom suncu
blještavilo njegovo je čisto
cijeli život cvala je samo za jedno
da bi mogla voljeti.

idi kćeri - reče mi,
stvorena si da voliš

idi kćeri- reče mi,
stvorena si da tvoj miris širi slavu
ljubavi.
lucija @ 02:51 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
utorak, listopad 20, 2009
Ona te odvodi do njenog mjesta uz rijeku
možeš čuti brodove kako odlaze
možeš provesti noć uz nju
i znaš da je poluluda
ali zato i želiš biti tamo
ona ti daje čaj i naranče
koje su došle skroz iz kine
i taman kad si joj htio reći da nemaš ljubavi da joj daš
ona te priključi na svoju valnu duljinu 
i dopusti Rijeci da ti odgovori:

da si oduvijek bio njen ljubavnik
i želiš putovati sa njom
želiš putovati slijep
i znaš da ti vjeruje
jer si dotakao njeno savršeno tijelo
svojim umom

I ISUS JE BIO MORNAR
DOK JE HODAO PO PUČINI
I DUGO JE VREMENA PROVEO GLEDAJUĆI
SA SVOG USAMLJENOG DRVENOG TORNJA
I TEK KAD JE ZNAO DA GA VIDE SAMO UTOPLJENICI
REČE : SVI LJUDI ĆE BITI MORNARI
DOK IH MORE NE OSLOBODI
ALI ON JE BIO SLOMLJEN
MNOGO PRIJE NEGO SE NEBO OTVORILO
ZABORAVLJEN, SKORO POPUT ČOVJEKA
POTONUO JE ISPOD TVOJE MUDROSTI POPUT KAMENA
I ŽELIŠ PUTOVATI SA NJIM
I ŽELIŠ PUTOVATI SLIJEP
I MISLIŠ DA BI MU MOGAO VJEROVATI
JER JE DOTAKAO TVOJE SAVRŠENO TIJELO SVOJIM UMOM

ona uzima tvoju ruku 
odvodi te do rijeke
nosi dronjke i perje
iz vojske spasa
i sunce se spušta poput meda
i pokazuje ti gdje da gledaš
među smeće i cvijeće
tamo su junaci među morskom travom
tamo su djeca u jutru
izvijaju se prema ljubavi
i zauvjek će se tako izvijati
i želiš putovati sa njom 
i želiš putovati slijep
i znaš da ti vjeruje
jer dotiče tvoje savršeno tijelo svojim umom.


Oh Krisna pouči me... Arjuna da tvojim očima vidim, da razumijem, da se prepustim toj predivnoj ljubavi koja često nosi razne maske.

Dotakni me sa svojom golom rukom, dotakni me sa svojom rukom u rukavici.
lucija @ 11:34 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
nedjelja, kolovoz 2, 2009
nekako se sve nešto kovitla oko mene a ja zbunjena...
neznam jesam li malčice zaljubljena ili sam samo došla do nekog novog dijela moje svijesti
imam potrebu za samoćom - lijepo mi je kad sam sama
odem na more kupam se malo meditiram i gledam suncekao da se sve manje bojim okoline
sve više mogu biti samostalna...
mislim da je to dobar znak!

maštam o ljubavi 
ali o onom osjećaju koji bi taj partner trebao pobuđivati u meni i to mi se sviđa
sagledavam moju vezu
bez osude i bez krivnje
voljeti se može na bezbroj načina
samo treba slijediti svoje srce




lucija @ 09:35 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
subota, srpanj 11, 2009
Koliko je tanka granica između ljubavi i boli?

Osjećam se kao da nosim cijelu bol svijeta na ramenima.
A želim ljubav.
Čini mi se da mi je nitko nemože dati....nikakav muškarac...ili žena ako baš hoćete.

Danas me slomilo. Vukla sam se černomercu kao kakva spodoba, osjećala sam neobičnu toplinu u preponama i osjećaj kao da ću se ispovraćati, srce kao da će se eksplodirati...
u nekog neobičnom osjećaju sličnom seksualnom uzbuđenju ali još 100 puta jače.
Uhvatio me strah..projurilo mi je kroz glavu ---šta ako sada dobijem neki napadaj...
što ako sam skrenula sa uma.

Tu bol i dalje osjećam, duboko u srcu ...
I onda sam se u trenutku pomirila sa sudbinom i rekla...ok 

ovo što mi se događa očito se događa sa nekim razlogom, i kad već jesam u tom stanju...ne želim razmišljati šta je to nego idem živjeti kao da sam oduvijek takva
i sjela sam i pustila i boli i toplini da mi šeću po tijelu...
rekla sam sebi samo se trebam fokusirati na nešto drugo
pa i jesam ...fokusirala sam se na čitanje skripte koju sam nosila.

došla sam sretno doma...
ono što želim reći...
jako je teško graditi povjerenje u samoga sebe, jako je teško graditi povjerenje u život...
pogotovo u očekivanju da će nam se uvijek nešto loše dogoditi ili da ne zaslužujemo sreću

na kraju krajeva bol je tu da nas probudi

kad sam prihvatila svoje stanje bilo mi je lakše
krećem u prihvaćanje sam sebe ovakve kakve jesam...otvorena, senzibilna, preplašena, u žudnji za ljubavi a u nemogućnosti da seotvorim istoj ..idem....
 korak po korak.






lucija @ 00:11 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
nedjelja, lipanj 14, 2009


sjedim danas na suncu, žmirim ....i maštam. maštam , kreiram...pitala sam se dali tražim previše i dali ikada može biti previše...

u mašti bez cenzure.

punina života bez cenzure.
sex bez cenzure.
sreća bez cenzure.

pleše mi se.


lucija @ 01:32 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
ponedjeljak, lipanj 8, 2009




ponekad me zaprepasti onaj isti osjećaj nemirne duše koje sam osjećala kadm sam imala 15 dok sam sjedila u sobi u učeničkom domu i gledala kroz prozor i zamišlala da stvaram oblake...
još uvijek sam to dijete puno boli 
puno čežnje za ljubavi...
iz mene ispliva strah
pa ljubav 
pa strah...
pa ljubav


ja sam duša duše svoje
lucija @ 00:49 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
utorak, svibanj 19, 2009


jebote trebala sam..mogla sam..nisam se usudila...a htjela sam...

e da sam znala da postojiš...:)

lucija @ 00:06 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
ponedjeljak, travanj 6, 2009
lucija @ 18:18 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
utorak, ožujak 17, 2009


desnoj ruzmarin...

mekana blagost  ...mekana zora poput djevojke cjeliva novi dan
otvorite se novih pogledima na život
i zagrlite ga



lucija @ 22:49 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
utorak, veljača 24, 2009
lucija @ 18:24 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
nedjelja, veljača 22, 2009
lucija @ 13:16 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, veljača 20, 2009



MORAM TO REĆI JAVNO
VOLIM SEBE !!!!!:D

volim ples crnog i bijelog..straha i ljubavi jer to stvara ples života 
i straaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaast!
lucija @ 11:04 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
srijeda, veljača 18, 2009



http://www.lucija.bloger.hr/default.aspx?date=1.12.2006




hvala ti što me vodiš
hvala ti što me učiš
hvala ti za svaku suzu
i bol
hvala ti što te mogu spoznati
hvala ti što mi pokazuješ 
što sam

lucija @ 22:51 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
utorak, veljača 10, 2009
lucija @ 22:44 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
lucija @ 21:38 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
ponedjeljak, veljača 9, 2009







lucija @ 01:34 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
petak, veljača 6, 2009



kako da to opišem u biti...otvorila sam se jednom dijelu sebe, nekakvoj tugi...kao da su mi obrane pale
kao da dio mene umire u radosti...kako se umire tako se i rađa..
osjećam se kao labud koji je snivao pod svojim krilom
osjećam da mi ovo proljeće donosi neki lepršavi dio duše, moju ranjivost...
a tuga...tiha tuga lebdi oko mene , i samo ju moram odsnivati a radujem se tome jer me oslobađa ...

mojta mladost goro le sestro nema da se vrati :)...
koliko života živimo istodobno? koliko sudbina i prekinutih priča ?
puštam bol staru stotinama godina...konačno
lucija @ 13:09 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
srijeda, veljača 4, 2009


lucija @ 13:07 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
subota, siječanj 31, 2009



Večeras je bila noć muzeja..mekana i svečana, puhao je vjetar i donio je miris  mora...
Zbunjenog srca gledala sam oko sebe,polako sam uviđala da samo sebe imam,svaki korak me je vodio dublje u tu spoznaju. U Etnografskom muzeju bila je izložba  "Zimske maske plodnosti u europskome etnografskom kontekstu" nastala je na temelju prošlogodišnjih terenskih istraživanja u Italiji, Hrvatskoj, Bugarskoj i Makedoniji.Mekano smo ušli među maske i grimase, među zvončare koji zvonjavom tjeraju zimu i objavljuju rođenje proljeća i krijes...taj predivni krijes koji me je podsjetio na buđenje kundalini , na novo rođenje.
Sa svojim leopardom pod rukom zaplovila sam u makedonsko selo, siromašno i šturo ništa drugačije od našeg grobnika ili kastva, zaplovila sam bugarskom, svi imaju isto lice rođenje i smrt...
i seksualnost..ta predivna seksualnost..čista iskonska, ona koja rađa cvijetove...
gledala sam strašne maske starosti i zime i zagrlila ih u svom srcu znajući da su dio života , toliko bitan dio...sa smežuranim licima, licima straha i smrtl..igraju svoju ulogu u toj predivnoj igri života
jeste li vi spremni zaigrati svojim bokovima,?  jeste li vi spremni u svojim maternicama i svojim kukovima roditi proljeće...privući tu predivnu silu suprotnog spola u sebi i živjeti kao jedno, kao cijelina?
Ja znam da ja jesam...otvorite se svom proljeću izunutra i spojite se u kozmičkom zagrljaju sa drugom polovicom sebe..osjetite taj predivan stisak ljubavi i čistoće..jer to vam pripada oduvijek.
Kasnije smo zaplovili kroz narodne nošnje naše Hrvatske...to je šamanizam, to je inicijacija to je ljepota....osjetiti stinu, krš, njive, brege kroz stoljeća u trbusima naših djedova i baka..naše korjenje ...preuzeli smo pjesmu davno pjevanu ...prigrlimo svoje korjene , ako imamo što za pustiti pustimo, i slavimo život kroz korjen i kroz sok, naša stopala žive našu povijest...a u staroj kleti ikona sv.lucije ...slučajnost? :)
Kroz milozvučne sevdalinke , kroz milozvučne napjeve iz višeglasja vila...čistih i nježnih....dok sam gledala ta predivna bića koja pjevaju io ljubavi i o boli ...spoznala sam da ono što trebamo i kako trebamo postupati prema sebi - je nježnost, voljeti svoje biće i njegovati ga poput ruže....budite nježni prema sebi, ne silite se na ništa što bi povrijedilo vašu ljepotu i svetost...
Biti nježni kao majka prema djetetu ..budite sami sebi majka, volite se kako majka voli svoje čedo...i ako nikad u životu možda niste osjetili takvu ljubav, nema veze ...sami sebi ste najbolja majka...sad mi je jasno zašto sam od moje prijqateljice  artemide dobila molitvu Majke Božje na glagoljici...zato jer sama sebi trebam biti majka, voditi samu sebe kroz život nježno i sa strpljenjem , željeći za svoje čedo samo najbolje...
Budite sebi Otac i Majka...to je naša škola!
U Mimari sam konačno pogledala postav ikona...pojurila sam na drugi kat...mimara je bila fina, topla, mekana...svijetlija od etnografskog muzeja, etnografski muzej je korjenje,...mimara je uzdizanje...ušla sam u sobu sa ikonama, meko zlato me je obuzelo...lice Marije, lice Isusa...
Oh, taj bizant..tako me vuče...gledam ikone i dišem u istom ritmu sa njima, to su moje boje to je moj sjaj...nekad davno moje korjenje...Svetost i drevnost u nama samima....
Kao što su slavili u ikonama tako treba slaviti mjesto zlata u nama samima ...sjedila sam na fotelji..., upijala sam svako zrnce pozlate oko sebe,prostor je bio tako čist i svečan...ikone izvan konteksta crkve djeluju tako nevinije , bliže , kao što je i Bog bliže, puno bliže..kao da se prizemljio i pretvorio se u fotelju, u mimaru, u prolaznika, u pogled, u miris, u dodir u hod...tamo gdje je oduvijek i bio...ikone su me podsjetile na sveprisutnost kao da su ogledalo stvari...sve je sveto..sve je ikona.
u toj svetosti svega nestaje dogma....počinje radost i istina.
Sa sobom sam odnjela plakate sa anđelima ljubavi....čekala seam noćni tramvaj, bila je gužva ,potpuno mirna vozila sam se među svim tim plamičcima oko mene sa svojim pričama...znajući koji sam veliki korak učinila ne bojeći se biti sebi majka i željeći sebi sve najbolje...
par stanica prije izlaska neki dečko me je u šali upitao dali on može dobiti plakat...šutke i sa smješkom sam mu dala plakat...ha ha ha ni nezna što je na njemu ...anđeo...
ljubav je da se dijeli :)
ne zaboravite to

i budite lirski, mekani, pokretni i veseli jer život je ples...
lucija @ 01:30 |Komentiraj | Komentari: 17 | Prikaži komentare
ponedjeljak, siječanj 19, 2009




provjeri pogon i nek je Božja ljubav sa tobom ....

kada skinemo povez otvaramo prozore
i izlazimo kroz vrata
ostavljajući
zemlju za sobom








lucija @ 21:58 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
utorak, siječanj 13, 2009



You lose your grip, and then you slip
Into the Masterpiece.


pitanje
čiji se lik vidi u zjenici njenog oka....
svaka pjesnička sloboda je dobrodošla, dajte srcu i mašti na volju:)!
lucija @ 00:32 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
nedjelja, siječanj 4, 2009




Gospodine,
učini me oruđem
svoga mira:



Gdje je mržnja,
da donosim ljubav.
Gdje je uvreda,
da donosim praštanje.
Gdje je nesloga,
da donosim jedinstvo.
Gdje je zabluda,
da donosim istinu.
Gdje je sumnja,
da donosim vjeru.

Gdje je očaj,
da donosim nadu.
Gdje je tama,
da donosim radost.

Gospodine,
daj da se toliko ne brinem
da budem utješen,
koliko da tješim;
da me razumiju,
koliko da druge razumijem;
da budem ljubljen, koliko da ljubim.

Jer tko se daruje,
prima;
tko se zaboravlja,
sebe nalazi;
tko prašta,
bit će mu oprošteno;
tko umire,
rađa se za život vječni.
lucija @ 02:16 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
subota, siječanj 3, 2009



jutros sanjah san....
čistih pravoslavnu crkvu..
čistila sam pjesak sa plaže koji se nalazio po podu hodnika koji je vodio u crkvu
nadala sam se  kad počistim pjesak da ću se pomoliti Bogu, u miru i u tišini
u Zlatnoj crkvi
svećenik je došao do mene i zgrabio me je za ruku , potrčala sam prema izlazu 
i istrčala na livadu 
u potrazi za slobodom
vani su stajali muškarci bez srca 
u odijelima
fini 
religiozni
zgrabili su me 
na zelenoj livadi
ispred zlatne crkve


budim se....

ako priđeš bliže...vidjeti ćeš sjaj Zlatne crkve 
vidjeti ćeš svoju prošlost
vidjeti ćeš da najveći moralni autoritet nije ništa u usporedbi
sa onim osjećajem iznutra
unutar Zlatne crkve ima prepreka do Boga
prepreke su strah
treba ostati čistač morskog pijeska 
bez obzira na sve............



lucija @ 18:55 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
petak, prosinac 19, 2008
lucija @ 20:02 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare










lucija @ 01:59 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
četvrtak, prosinac 18, 2008
Očiju tvojih da nije
Ne bi bilo neba
U malom našem stanu
Smeha tvoga da nema
Zidovi ne bi nikad
Iz očiju nestajali
Slavuja tvojih da nije
Vrbe ne bi nikad
Nežne preko praga prešle
Ruku tvojih da nije
Sunce ne bi nikad
U snu našem prenoćilo

9

Pahuljica si snežna
Tišinu oko mene
što raspeva
Grana si mi rascvetana
Osmeh na usnama
što mi zapali
Oluja si letnja
Krila što mi da
I polomi
Dunja si zrela
U srce sto mi padne
Duboko

10

Ulice tvojih pogleda
Nemaju kraja
Laste iz tvojih zenica
Na jug se sele
Sa jasika u grudima tvojim
Lišće ne opada
Na nebu tvojih reči
Sunce ne zalazi

11

Koraci tvoji sa pločnikom
Razgovaraju
Koraci tvoji pevaju
U mome telu
Bosi koraci tvoji vesele
Stidljivu rosu
I duboke ostavljaju tragove
U snegu moga sna

12

Prisutna si
U žiži moje samoce
Sa dve ruke
Kako bih svet zagrlio
Prisutna si
U prozoru moje suze
U dva oka
Kako bih svet udomio
Prisutna si
U svakoj mojoj pesmi
U jednom snu
Kako bih svet obogatio

13

Sijalicu dobru pališ
U tuzi mojoj smeđoj
Livadu mi prostireš
Na grudima svojim
Golubove okupljaš
U radosti mojoj
Bele
Cigaretu mojih briga
U srcu svome gasiš
U grozdu tamjanike
Na moje usne čekaš






na granici sam...3 :33 je ujutro...izbrisao mi se post..trajalo je satima, sada je neki novi trenutak...a htjela sam reći...
i rekla sam toliko toga i sad je to nestalo...nemogu ponoviti to...koliko teško puštamo nešto lijepo da ode...jelda?
držim se za onu inspiraciju od prije 20 minuta...
kiša mekano pada , rominja...da nema ove ulične rasvjete koja rasipa svoju narandžastu svjetlost nebi ni znala da pada...sipi kao milost , mekano i toplo...zvuk kiše se isprepliće sa zvukom kompjutera ...neprimjetno kao da su jedno...
maločas su se i ptičice čule...
maločas je bilo 2 i nešto...nepovratan trenutak...baš kao i prva ljubav...blijedo sjećanje na nešto što je onda bilo toliko jako i živo...šivin ples...nestajemo u svakom novom pokretu ..kao žvaka koja se razlijepila..mekano po cijelom kozmosu...žvaka od topline i ljubavi...
sipi u asvalt, sipi u zemlju , sipi u korijen, sipi u plod, sipi u paru, sipi u oblak, sipi opet u kišu i vraća se moru...
tako i mi ...unutra sipimo iz jednog stanja u drugo..podržavajući život, odražavajući život, bivamo život

privlači me žuta boja....osjećam ju kao zlato...osjećam se blago žuto ..kao da imam mala žuto zlatna zrca u sebi koja lete oko mene..toliko toga se može reći o jednom trenutku...u sekundi mi proživljavamo milijune i milijune scenarija, mogućnosti, sjećanja, emocija...sve to negdje postoji ...kad bi mogla opisati sve ono što sam za ovim stolom osjetila, prošlost , sadašnjost i budućnost..odjednom...
kad bi mogla to objasniti samo jednom riječju...prisloniti svoj dlan na monitor i da se stvori slika utisaka, mreža, priča, zvuk, svjetlost, informacija....komunikacija...
a nadasve toplina.........
na granici rascjepkanosti uma potpuno svijesna vidim što je vrijeme ....
osjećam postojanje svega što želimo ovdje i sada
sve je tu 
apsolutno sve
i titra
toplo
usudila bi se reći lagano žuto
lucija @ 01:39 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
utorak, studeni 25, 2008





  zaista pitam se....
jer ispred sebe vidim samo tamni bezdan
ali da me bar ne vuče i da barem ne dolazi pod mekim svijetlom svijeća
pod velom topline
i putenosti i svetosti
vidim sebe kako nosim velove u svojoj ruci 
i skidam ih jednog po jednog
samo plamen ostaje
lucija @ 21:42 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
četvrtak, kolovoz 7, 2008



8.8.2008 je
jako bitan datum prema drevnim narodima iskoritite ga za meditaciju za mir u svijetu

preporuka : provedite 45 minuta u meditaciji sa svojim unutarnjim partnerom ( znači sa onim što vas ucjelovljuje :) ili sa svojim " stvarnim"  partnerom 45 minuta u ljubljenju ....;D




lucija @ 21:33 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
nedjelja, kolovoz 3, 2008

Vidjeh svoje tijelo obraslo u cvijeće, ležala sam osjećajući duboku snagu u sebi , gledala sam kako se svakoga dana iz mene nešto rađa i kako svakoga dana nešto u meni umire, osjetila sam kako je to biti Zemlja, neprestano davati i rađati i primati sve , svečano , duboko , dostojanstveno i skrušeno

kada hodate sjetite se po čemu hodate...od čega jedete , što pijete, sjetite se ljepote koja postoji oko vas , tako naviknuta na prirodne mjene, na život i na smrt , na naše korake ....



Tišina i more
zvuk kamenčića koje premećem po ruci
i napjev koji sam u tom trenutku izmislila
more....duboko  more koje me dodiruje 
more koje je u svima nama
duboko 
ništa više nije postojalo osim svega
vidjela sam sebe kao more 
svoje dubine 
i vaše....
kao more
jedrilica koju je vjetar nosio u daljini podsjetila me je na sve one kojima sam doputila da jedre mojim prostranstvima
i ta tišina i buka od vjetra i mora 
i žuborenje 
trenutak od dva sata




lucija @ 14:24 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
ponedjeljak, lipanj 30, 2008
život je ljubav i nježnost ponekad

od paperja sam sva

poput mačke koja se omacila

poput šuštanja lišća na vjetru

poput usnulog čovjeka

poput mekog poljupca

poput zagrljaja koji dolazi iz srca

nježna i snažna

bude zahvalni na životu
lucija @ 02:22 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
utorak, lipanj 17, 2008


sjedila bi na livadi i gledala u nebo
dokoličarila
u nekoj bijeloj haljinici
bosih nogu 
sa trešnjom oko uha

lucija @ 23:01 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
ponedjeljak, lipanj 2, 2008

 
lucija @ 22:18 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
četvrtak, svibanj 22, 2008
dugo, dugo me je svladavala melankolija
 ...i još me djelimično drži...
žudnja za muškim bićem
da bi bila potpuna
no uvidjeh 
da izgubih
dio sebe
i taj prazan dio
traži 
ucjelovljenje
sa Njim
ali taj On 
sam zapravo
JA


dio moje duše
je u mraku
dolazim sa svjetlom
hodam po ratištu 
i tražim ju
da dođe na svjetlo
taj dio moje duše
koji žudi
zovem ju da se spoji 
u meni
sa ostatkom

ponekad kad upadnem u mir
soba miriše cvjetno
ponekad poput kupina? ili po nekom mirisu  mirisnih štapića
cvjetnom i pomalo drvenastom
kombinacija ružinog drveta i možda trešnjinog cvijeta? neznam

jesam li to ja? 
jeli to miris moje duše?







LABRADORIT
na organizam djeluje smirujuce, smanjuje prehlade, regulira tlak, reumaticne tegobe, potice kreativnost i poslovne uspijehe, uklanja stres i tjeskobu, ...poznat je jos i kao kamen Sjevernih Vikinga koji su ga povezivali sa Aurorom Borealis
lucija @ 18:48 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
nedjelja, svibanj 11, 2008








                                       



                                                    



lucija @ 15:23 |Komentiraj | Komentari: 17 | Prikaži komentare
subota, svibanj 10, 2008
lucija @ 13:08 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
petak, svibanj 9, 2008
http://www.whatthebleep.com/whatthebleep/



toplo preporučam pogledati ovaj film
lucija @ 09:52 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
utorak, travanj 29, 2008
Sailing to Byzantium



THAT is no country for old men. The young
In one another's arms, birds in the trees
- Those dying generations - at their song,
The salmon-falls, the mackerel-crowded seas,
Fish, flesh, or fowl, commend all summer long
Whatever is begotten, born, and dies.
Caught in that sensual music all neglect
Monuments of unageing intellect.



An aged man is but a paltry thing,
A tattered coat upon a stick, unless
Soul clap its hands and sing, and louder sing
For every tatter in its mortal dress,
Nor is there singing school but studying
Monuments of its own magnificence;
And therefore I have sailed the seas and come
To the holy city of Byzantium.



O sages standing in God's holy fire
As in the gold mosaic of a wall,
Come from the holy fire, perne in a gyre,
And be the singing-masters of my soul.
Consume my heart away; sick with desire
And fastened to a dying animal
It knows not what it is; and gather me
Into the artifice of eternity.



Once out of nature I shall never take
My bodily form from any natural thing,
But such a form as Grecian goldsmiths make
Of hammered gold and gold enamelling
To keep a drowsy Emperor awake;
Or set upon a golden bough to sing
To lords and ladies of Byzantium
Of what is past, or passing, or to come
lucija @ 10:11 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
petak, travanj 4, 2008
lucija @ 17:01 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
utorak, ožujak 18, 2008
Ed Chigliak: Dr. Fleischman?
Dr. Joel Fleischman: Ed?
Shelly Tambo Vincoeur: [interrupting] Two moose burgers medium well...
Ed Chigliak: Now I've lost my train of thought.
Dr. Joel Fleischman: You said, "Dr. Fleischman."
Ed Chigliak: Oh, right. 


na koju ekspoziciju osvijetljavate svoju dušu ?

eto sjetih se meni najdraže serije iz mlađih dana kad sam ostavljala sve u trenutku kad bi serija počela
svi smo mi joel fleischmani suočeni sa jednostavnošću kojom bi trebali živjeti život
stoga pohitajte možda ima još koji dvd u prodaji ako ih se dovoljno kupi možda objave i ostale sezone!

lucija @ 10:15 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
nedjelja, ožujak 2, 2008


lucija @ 22:31 |Komentiraj | Komentari: 17 | Prikaži komentare
utorak, veljača 19, 2008
Jednom  davno u srednjoj školi sanjala sam jedan san :)
sjedila sam za dugačkim stolom sa starcima u togama , oni su bili kao neki mudraci i pričali smo o smislu života :), bili smo u nekoj kamenoj prostoriji kao maloj katakombi ,crkvici , zidovi su bili oslikani ...odjednom počela je unutra prodirati voda i odnekud se stvorio neki muškarac koji me je spasio od potopa /ha ha ha ha znam da je klišej/ no to nije toliko bitno za priču .
više se ne sjećam kako ....ali netko mi je nakon toga ispričao kako u Istri postoji crkva čiji su zidovi oslikani u 12- 13 stoljeću i na zidovima je jedinstveni prikaz plesa mrtvaca....to me jako podsjetilo na moj san..i shvatila sam da je moja "misija" pogledati tu crkvu , to isto ljeto u Poreču sam srela starog prijatelja kojemu sam pričala za moj plan a on se samo nasmijao i dao mi svoj walkman na kojem je upravo slušao bend Dead can dance  /mrtvi koji plešu / :)  što još reći ? 
Posjetila sam tu crkvicu sv.Marije na Škriljinah i zaista je fascinantna, to mi je jedno od dražih mjesta upravo zato jer je isprepleteno sa mojim snom....
da povežem ....
svi već znate moju fascinaciju kitovima :) Amate ni ne pokušavaj izvrnuti ovu riječ....
isto tako sam u par navrata sanjala kako plivam sa njima u beskrajnom plavetnilu, isto tako jako često sanjam polarne krajeve, dobro možda ipak ne toliko često koliko su ti snovi upečatljivi...nekad mi se tokom dana čini kao da lucidno sanjam i kao da mi se te slike isprepliću...
no...tako sam usnila jedan predivan san gdje ja odnekud pratim kitove na njihovom putovanju u Patagoniju...
probudila sam se samo sa pojmom Patagonija ....
za božićne praznike kupila sam si dvd dokumentarac sa kitovima - gdje jedan biolog proučava kitove - pogodite gdje _ u Patagoniji :) 
glavni grad Ognjene zemlje koja je pridružena patagoniji zove se Ushuaia ...a ja svog dragog bez da sam ikad prije znala za taj grad često zovem Ushu ?
tako da kad sam to otkrila počela sam se smijat jer je to grad po našim nadimcima,...
jutros upalim televiziju i prvo što ugledam je putopis o Patagoniji 
dakle dali vi mislite da je je to znak? dali vam se srce raznježi kada oko sebe primjećujete tajne znakove  u obliku simbola ?

ja ozbiljno razmišljam da posjetim Patagoniju i Terra dela fuego a rado bi i na Antartik
pitam se dali i vi tako birate stvari za sebe ?
dali osjećate da postoje neka mjesta sa kojima se osjećate povezanima?




lucija @ 17:02 |Komentiraj | Komentari: 20 | Prikaži komentare
petak, veljača 8, 2008
sjedila sam sad za stolom ispod prozora, stolna lampa obasjavala je papire na koje sam bila fokusirana..vukući crte i crtice....
odjednom osjetila sam unutar sebe miris proljeća i nešto se u meni uzburkalo,ponekad imam osjećaj i kad su mi oči normalno otorene kao da drugačije gledam kroz njih, kao da osjećam da moj pogled na dopire iz očiju nego iz nekog mjesta puno dubljeg...pomisao na proljeće i na novo buđenje ispunilo me strašnom tugom jer znam da za nova rođenja moraju stare stvari umrijeti...tako i sad dajem ispite koje nisam dirala 3 godine i debelo me vežu za prošlost,... kako čovjeka u isto vrijeme može nešto boljeti i radovati se tome......strah od neizvjesnosti ispunja me radošću, užas ispunjen srećom....
kakvo sam ja to biće kad me takvi osjećaju obuzmu, jesam li ja uopće čovjek? 
jeli me glupa uvjerenja ograničavajau da budem svoja srž?
što bi mi mama rekla da me čuje? ona koju vidim i znam da mi je mama ali je mogu vidjeti potpuno odvojenu od te uloge...
danas me je uhvatio napadaj maničnog smijeha za stolom...zato jer vidim apsurd sa kojim se tješim svaki dan uljuljkana u sigurnost konvencionalnog života...
a iz unutra gorim, vidim se kako hodam vani spojena sa vjetrom i sjedim na grani pa letim, pa pričam sa psima i mačkama jer ne vidim razliku zaista - jedno smo...jedno...
sjedi tu pored mene i vidim ga...vidim njegovo biće...dok me sve izunutra škaklje ..i vidim da je naše spajanje samo dogovor iz neke sfere našeg postojanja - jer nam je tako lakše, ugodnije....

 
                                                                        



lucija @ 21:32 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare





























lucija @ 11:09 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
ponedjeljak, siječanj 28, 2008
učim....
lucija @ 11:31 |Komentiraj | Komentari: 36 | Prikaži komentare
subota, siječanj 12, 2008
lucija @ 22:54 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
ponedjeljak, siječanj 7, 2008

click to commentclick to commentclick to comment

 grad magije i uskih uličica
grad gdje se je poletio moj duh
grad uspona i padova 
i mističnog , grad gdje je zaspala moja snaga
ako želiš da ti dam ime- zvat ću te Nimfa
vila mora
silovitog trozubca
službenica  iluzije i isvih mojih ludih sanja

predivna Rijeko
kroz ruke si mi se razlila
ponekad kao krv a ponekad kao ulje
sloboda ti je bilo ime
u tebi sam naučila hodati
po staklu i po perju

sirova,nepredvidiva, nježna i sanjiva
istovremena



lucija @ 13:49 |Komentiraj | Komentari: 19 | Prikaži komentare


lucija @ 12:32 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
subota, prosinac 22, 2007
Picture yourself in a boat on a river,
With tangerine trees and marmalade skies
Somebody calls you, you answer quite slowly,
A girl with kaleidoscope eyes.

Cellophane flowers of yellow and green,
Towering over your head.
Look for the girl with the sun in her eyes,
And she's gone.

Lucy in the sky with diamonds
Lucy in the sky with diamonds
Lucy in the sky with diamonds
Ah... Ah...

Follow her down to a bridge by a fountain
Where rocking horse people eat marshmallow pies,
Everyone smiles as you drift past the flowers,
That grow so incredibly high.
Newspaper taxis appear on the shore,
Waiting to take you away.
Climb in the back with your head in the clouds,
And you're gone.



Picture yourself on a train in a station,
With plasticine porters with looking glass ties,
Suddenly someone is there at the turnstile,
The girl with kaleidoscope eyes
.
lucija @ 14:03 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
učim...

lucija @ 13:50 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
ponedjeljak, prosinac 17, 2007
1.SAVRŠEN DAN
budim se oko 8 , n teveu je neki crno bijeli klasik, nakon filma zajedno radimo ručak, jedemo , nakon toga vožnja biciklama negdje po prirodi, dolazimo doma umorni i jedri od čistoga zraka,vodimo ljubav i zaspimo ko klade,sutra je nedjelja

2.ŠTO NA LJUDIMA PRVO PRIMJEĆUJEM
stav i izričaj

3.ČOVJEK SA LOVOM I KARIJEROM BEZ LJUBAVI ILI ČOVJEK BEZ LOVE I KARIJERE S LJUBAVI:
nijedno

4.IME U RODNOM LISTU:
Sabina

5.NADIMAK:
Minili

6.KOLIKO ĆEŠ SVIJEĆICA NA TORTI IMATI 2007:
imala sam već rođendan

7.DATUM ROĐENJA:
08.09

8.NAJDRAŽA ŽIVOTINJA
volim ih sve ali mačke su mi ipak najdraže...

9.BOJA OČIJU:
zeleno-smeđa

10.BOJA KOSE
riđa

11.IMAM LI PIERCING
imala na bradi i iznad usnice (tamo di merlinka ima madež) skinula sve prije 4-5 godina

12.IMAM LI TETOVAŽU
da, skarabeja iznad guzice- nije za bezveze balegar :D

13.BOJA ČARAPA
plave na neko cvijeće

14.SRETAN BROJ
7 u zadnje vrijeme

15.GDJE BIH PUTOVALA
sibir, grenland, kanada,ognjena zemlja,kina,japan,egipat,irska ,škotska....

16.OMILJENI FILM
princeza mononoke

17.OMILJENA MJESTA ZA ODMOR
riva ispred moje kuće

18.OMILJENO JELO
juhe od povrća , variva od graha

19.OMILJENI DAN U TJEDNU
petak!!!
20.KOJU PJESMU SLUŠAM
sad, Roxanne

21.KOJU PASTU ZA ZUBE KORISTIM
kupujmo hrvatsko- plidenta

22.OMILJENI RESTORAN
moja kuhinja
23.OMILJENI CVIJET
ciklama

24.OMILJENI FAST-FOOD
nemam ga

25.OMILJENO PIĆE
voda

26.KAKO SAM IZGLEDALA S 10 GODINA
plava duga kosa,bucmasta
27.OD KOGA SAM DOBILA ZADNJI MAIL
od kristine

28.U KOJEM DUĆANU BIH ŽELJELA IMATI 75% POPUSTA
u bio i bio

29.ŠTO RADIM KAD MI JE DOSADNO
visim na netu
30.KAKO REAGIRAM NA LJUDE I SITUACIJE
uglavnom nemogu sakrit emocije

31.TKO MI OD PRIJATELJA ŽIVI NAJDALJE U KM
hm...frendica u zadru :)
32.ŠTO MI JE TRENUTAČNO NAJBOLJE U ŽIVOTU
to što imam još uvijek imam materjalno zaleđe :)

33.TKO ĆE MI ODGOVORITI NA ŠTAFETU
voljela bi da Yemaya ako već nije

34.KOLIKO JE SATI
15:55

35.ČOKOLADA ILI VANILIJA
trenutno mi se na spomen slatkog bljuje

36.LJETO ILI ZIMA
kako kad

37.TOPLO ILI HLADNO
toplo

38.CRNO ILI ROZA
Ružičasto.

39.NARODNJACI ILI METAL
nijedno ni drugo
40.MOTOR ILI AUTO
bicikla

41.NAJDRAŽA BOJA
trenutno riđa :)
42.ŠTO MISLIM O PETKU 13
ništa ..jedan dan u godini

43.DA LI SAM PRAZNOVJERNA
ne...
lucija @ 15:33 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
petak, prosinac 14, 2007

moja kušnja :
ostati vjeran sebi iako nas drugi gazili , iako znamo da nećemo pobrati tantijeme jer ne ljubimo jedni drugima guzice, o kako je sklisko na tom putu..točno znam onaj fino utanbani put kojim je lakše proći i to na taj način da prvo nekoga malo ishvališ a onda mu se uvališ:) , govorimo na glas koliko nam neke stvari nisu bitne i koliko smo jaki i principjelni, ali sve je to jedna lijepa fina manipulacija- koja se itekako moze osjetiti na malo finijim razinama ako ih naravno želimo očitati - gledajući  govor tijela, uvjetovanje u rečenici , promjene u izričaju...dam ti malo ali samo zato da bi dobila itd.


neka mi neko definira umjetnost, i tko ima pravo zvati se umjetnikom?
kako je moguće da je mjesto na kojem bi se trebao i mogao slobodno izražavati uvijetovano na svim razinama svoga djelovanja, i ko lud mi iskroji plan da odem u tu samoubilačku misiju da se u takvoj okolini tražim?
ja naravno, jer svi biramo u biti ono što nas najviše pika i bocka i uništava- da bi rasli...
dakle dušo moja, neznam tko te ludu načini ali  raduješ me ponekad
krojeći te zavoje 

lucija @ 00:24 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
srijeda, prosinac 12, 2007





my wings are painted like the wings of butterflies 
fairytales of yesterday will grow but never die

i can fly my friends.....

evo i iz mog kutka impuls :)
lucija @ 23:44 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
utorak, prosinac 11, 2007
....mrak je odsutnost svjetla....
lucija @ 22:49 |Komentiraj | Komentari: 19 | Prikaži komentare
nedjelja, prosinac 9, 2007



Da bi bili ono što zaista jesmo ponekad moramo probuditi uspavane dijelove našega bića koji spavaju potisnuti eonima u nama. 
Često to uopće nisu ugodna iskustva - dotaknuti stare boli i stare povrede, ponekad to što nosimo i nije naše već mi kao bića to nosimo od naših predaka da ni neznamo ,ponekad nosimo i tuđe patnje i boli ako se identificiramo sa time...
Jedini način da iscijelimo bol i da ju transformiramo je taj da se toj boli približimo i da ju prigrlimo..i onda na test dolazi povjerenje - pitanje dali je ljubav veća od straha?
kažu da je mrak odsutstvo svjetla...i svaka bol je potencijal za rast ..tako da malo više vjere u ono što zaista jesmo i što zaista možemo , i oboružani ljubavlju pomilujmo strah

zahvalna na osobama i situacijama koje mi pomažu shvatiti

lucija @ 13:00 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
 
Index.hr
Nema zapisa.